Kapela sv. Andrije u Novakima spominje se u kanonskim vizitacijama davne 1642. godine. Kao malu drvenu kapelu, pokrivenu šindrom, odlučili su je izgraditi mještani, katolici- krštenici, da ne bi na sveto mjesto morali putovati do Svete Nedelje. Točan datum njezina podizanja nije zabilježen, a spominje se samo da je najvjerojatnije izgrađena na posjedu obitelji Vojković što nije posve sigurno. O skromnoj, ali dolično uređenoj kapelici brinuli su se i njome upravljali starješine koje su izabrali mještani u dogovoru sa župnom crkvom u Svetoj Nedelji. 
Nakon 200-tinjak godina zub vremena učinio je svoje i kapelica na malenome brijegu, na udaru vremenskih nepogoda, dotrajala je, pa ju je trebalo zamijeniti novom građevinom. Učinjeno je to 1851. godine i na mjestu stare drvene podignuta je zidana kapela o trošku župne crkve u Svetoj Nedelji. Seljani su toj gradnji pridonijeli besplatnim težačkim radom.

Pisanih tragova o ovoj novačkoj kapeli vrlo je malo. Jedan od vremešnijih Novačana, Antun Habdelić, istražujući povijest svoga mjesta, pronašao je u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu podatak da je te iste 1851., godine obnove kapele, u njoj obavljeno i prvo vjenčanje. Vjenčali su se udovac Ivan Vojvodić s udovicom Barom Prelec iz Strmca.

S godinama puk zapušta svoju kapelu i ona ponovno polako propada da bi se nova obnova dogodila 1935. godine. Prema brošuri izdanoj za Euharistijski kongres, koji je u lipnju 1938. održan u Samoboru, kapelu su s velikim oduševljenjem ponovno obnavljali vrijedni mještani uz pomoć svog župnika Stjepana Topolčića. Nakon te obnove kapela poprima svoj današnji vanjski izgled, u unutrašnjosti s novim oltarom koji je izradio Anton Vojvodić iz Novaka i slikom sveca kojemu je posvećena. Taj svetac, sveti Andrija, bio je apostol kao i brat mu Šimun Petar. Prema nekim evanđeoskim izvještajima, Andrija je bio prvi od apostola kojega je Isus pozvao. Propovijedao je kršćansku vjeru u Aziji, Rusiji i Grčkoj gdje je, kao neistomišljenik tamošnjih vjerskih shvaćanja, skončao svoj život u gradu Patrasu, razapet na kosi križ. Tzv. Andrijin križ na prometnom znaku danas označava opasnost prelaska preko željezničke pruge.
Obnova kapele iz 1935., svjedoče zapisi Antuna Habdelića, bila je i dostojno proslavljena, na Miholje, prošecijom od crkve Presvetoga Trojstva u Svetoj Nedelji, s
vjernicima iz svih okolnih sela, a išlo se preko polja, uz Katance u Svetoj Nedelji, prema Markovićima u Novakima, do kapele sv. Andrije. Kapelu je, s dozvolom nadbiskupa dr. Antuna Bauera, blagoslovio kanonik i župnik iz Samobora Juraj Kocijančić, a prvu svetu misu nakon toga, u obnovljenoj kapeli, služio je domaći župnik Stjepan Topolčić.

Uz dragovoljni rad na obnovi kapele, žitelji Novaka su dobrovoljnim prilozima prikupili i novac za zvono. Ono je, nakon izrade u ljevaonici Kvirina Lebrišaka u Zagrebu, na svečano ukrašenim kolima s volovskom zapregom, uz pratnju procesije vjernika, dopremljeno do kapele i postavljeno na zvonik na blagdan apostola Petra i Pavla 1937. godine. Od tog je 29. lipnja bilo određeno da svake godine na Petrovo i Pavlovo kod kapele sv. Andrije bude proštenje s misom. Kum zvona bio je Lovro Vojvodić, a prvi zvonari Valent Vojvodić sa sestrom Terezijom, te kasnije Josip i Mijo Mikež.

Kapela sv. Andrije izdržala je Drugi svjetski rat bez većih oštećenja, a po njegovu okončanju priređena je 29. lipnja 1945., na Petrovo i Pavlovo velika zabava kod kapele, ujedno i posljednja u novostvorenom komunističkom poretku.

U demokratskoj Hrvatskoj, uz gradnju crkve bl. Alojzija Stepinca za novoformiranu župu koja obuhvaća Bestovje, Novake i Rakitje, nije se zaboravilo ni na sad već opet pomalo oronulu kapelu sv. Andrije. Najprije je u nju dovedena struja, pa uređeni zidovi i strop, sa sjeverne strane dograđena je mala sakristija, a na ulaznim vratima podignuta nadstrešnica pod koju se od kiše i sunca mogu skloniti vjernici koji se ovdje okupe na proštenjarskim misama i na proslavama Vincekova, Jurjeva ili Jandraševa.

Novom obnovom, započetom 2012. godine pod vodstvom neumornog župnika Božidara Cindorija, a uz pomoć manjeg broja župljana i dijelom Grada Svete Nedelje, započela je sanacija temelja, odvodnja oborinskih voda, isušivanje od vlage i uređenje fasade. Popravljeni su krovište i izgrađena je nova nadstrešnica, vlažna unutarnja žbuka te skinuta te je uza svu zaštitu zamijenjena novom, uređen je pod, zaštićeni su prozori te zamijenjena ulazna vrata. Stari zidani veliki i neprikladni oltar zamijenio je novi kameni, a preuređena je i sakristija. Prostor oko kapelice je ograđen, uređen je trg ispred kapelice te na samom ulazu izgrađena
spilja Majke Božje Lurdske. Na posljetku, asfaltiran je i prilaz kapeli. I za kraj zanimljivost da je prigodom ovogodišnjih radova na kapeli u zidanom oltaru  pronađena kutijica s dokumentom na kojem piše da je Godine Gospodnje 1934. u listopadu blagoslovio oltar dr. Alojzije Stepinac, nadbiskup koadjutor i da je u oltar postavio relikvije (moći) mučenika Klementa, Justine i Venerandia. Evo s time i novih podataka za novo povijesno istraživanje.

Prema župnikovoj želji cijelu unutrašnjost kapele oslikala je u baroknom stilu ak. slikarica iz Varaždina, Snježana Inkret.

Svečani blagoslov kapele obavio je 12. svibnja 2013. mons. Lovro Cindori, kanonik zagrebački.
Sveti Andrija, moli za nas!