Dobro poznavajući prilike i teške životne situacije mnogih ljudi, naš župnik je nakon ozbiljnog promišljanja počeo ostvarivati ideju izgradnje hospicija i doma za starije i potrebite koji bi trebao biti smješten na crkvenom zemljištu u Novakima uz kapelu sv. Andrije.
Što je hospicij? Hospicij (lat. za svratište, konačište) je građevina ili sklop građevina koji se nalaze uz samostan - crkvu. Pojam je nastao u srednjem vijeku, a značenje mu se proširilo diljem Europe. Namjena ove građevine je bila ta da hodočasnici i ini gosti u njima nađu "gostoljubivost" hospitium, uključujući smještaj s dormitorijem, spavaonicom. Kasnije je dobio i značenje mjesta, ustanove u kojoj se provodi palijativna medicina. U Hrvatskoj je poznat hospicij samostan sv. Grgura u Vrani kojeg je papi za njegove poslanike ustupio hrvatski kralj Dmitar Zvonimir.
Grad Gospić je prema jednom tumačenju dobio ime po riječi hospitium, hospicij. Početci hospitalne zdravstvene službe u Puli se vezuju uz hospicij za siromašne i stare, bolesne osobe iz 12. stoljeća, kasnije u 14. stoljeću premješten unutar gradskih zidina na lokaciju pored Kaštela. Ovdje je ostao sve do 1842. godine, kada je preseljen u sadašnju Ulicu Sergijevaca. U Splitu je na Poljudu podignut franjevački samostan na mjestu zapuštene crkve i hospicija. Poznati svjetski hospicij je besplatni hospicij za siromašne Dom čista srca ("Nirmal Hriday") Majke Tereze. Taj preuređeni napušteni hinduistički hram je postao mjestom u kojemu su bili neizlječivi bolesnici svih vjera, kojima je pružena medicinska skrb i prilika, da preminu dostojanstveno, a ne napušteni na ulici.
U Francuskoj se u Saint-Émilionu, naselju na hodočašnićkom putu (Put Svetog Jakova) za Santiago de Compostelu od 11. stoljeća nadalje izgradilo mnogo crkava, samostana i hospicija.
Ovaj naš hospicij koji će nositi naziv Hospicij bl. Alojzija Stepinca zamišljen je kao prihvatilište za umiruće sa svom potrebnom liječničkom brigom, kao prihvatilište za razne dementne osobe i dio kao dom za starije i nemoćne sa jednokrevetnim i dvokrevetnim sobama. U početnoj fazi predviđamo kapacitet za 150 osoba.
U tu svrhu osnivamo Zakladu bl. Alojzija Stepinca koja će biti nositelj cijeloga projekta. Ovo veliko djelo i veliki pothvat naše zagrebačke nadbiskupije koji će biti potpomognut susretljivošću i pomoću Grada Svete Nedelje preporučamo u Vaše iskrene molitve.
ŠTO JE HOSPICIJ (lat. svratište ili konačište)
Počeci su u srednjem vijeku diljem u Europi.. Namjena ove građevine je bila ta da hodočasnici i ini gosti u njima naći "gostoljubivost" hospitium, uključujući smještaj s dormitorijem, spavaonicom.
Kasnije je dobio i značenje mjesta, ustanove u kojoj se provodi palijativna medicina
U Hrvatskoj je poznat hospicij samostan sv. Grgura u Vrani kojeg je papi za njegove poslanike ustupio hrvatski kralj Dmitar Zvonimir. Grad Gospić je prema jednom tumačenju dobio ime po riječi hospitium, hospicij.
Početci hospitalne zdravstvene službe u Puli se vezuju uz hospicij za siromašne i stare, bolesne osobe iz 12. stoljeća, kasnije u 14. stoljeću premješten unutar gradskih zidina na lokaciju pored Kaštela. Ovdje je ostao sve do 1842. godine, kada je preseljen u sadašnju Ulicu Sergijevaca.
U Splitu je na Poljudu podignut franjevački samostan na mjestu zapuštene crkve i hospicija.
Poznati svjetski hospicij je besplatni hospicij za siromašne Dom čista srca ("Nirmal Hriday") Majke Tereze. Taj preuređeni napušteni hinduistički hram je postao mjestom u kojemu su bili neizlječivi bolesnici svih vjera, kojima je pružena medicinska skrb i prilika, da preminu dostojanstveno, a ne napušteni na ulici.
U Francuskoj se u Saint-Émilionu, naselju na hodočašnićkom putu (Put Svetog Jakova) za Santiago de Compostelu od 11. stoljeća nadalje izgradilo mnogo crkava, samostana i hospicija.
Palijativna skrb
Palijativna skrb je sveobuhvatna (zdravstvena, psihološka, socijalna i duhovna) skrb s ciljem pružanja potrebne njege bolesnicima s neizlječivom bolešću koja značajno skraćuje životni vijek.
Nastoji se ublažiti bol i podići kvaliteta života bolesnika neizlječivih ili složenih bolesti.
Hospicij je jedna od ustanova u kojoj se provodi palijativna skrb. Osnivačica pokreta palijativne skrbi je Engleskinja Cicely Saunders 1967. godine. Ona je nastojala omogućiti neizlječivim bolesnicima da umru u što udobnijim uvjetima.
Cilj je palijativne skrbi smanjiti bol i neugodne simptome bolesti kako bi bolesnik koji je u posljednjim stadijima neizlječivih bolesti ili ima kroničnu tešku bolest, što kvalitetnije živio. Zajedno surađuju liječnici, farmaceuti, socijalni radnici, medicinske setre i volonteri u suradnji s obiteljima pacijenata. Palijativna skrb odvija se u nekim bolnicama, u posebnim ustanovama hospicijima i u liječenju kod kuće. Palijativnom medicinom nastoji se pomoći bolesniku na tjelesnom, duševnom i duhovnom planu. [1] Najčešće se radi o oboljelima od karcinoma i SIDE. Palijativna medicina u suprotnosti je s eutanazijom i asistiranim samoubojstvom. Nastoji se pomoći bolesniku, da živi što kvalitetnije i sa što manje boli do njegove prirodne smrti. Cicely Saunders jednom prigodom je izjavila: "Ako bolesnik traži da ga se ubije, podbacili smo u pružanju njege."
Hospicij je “filozofija skrbi” i program za terminalno (neizlječivo) bolesne osobe i njihove obitelji, bilo da su kod kuće ili u ustanovi, koja pomaže umirućima da žive što je više moguće u punini, u vremenu koje im je još preostalo. Cilj je pomoći im da zadrže stupanj mentalne i duhovne pripremljenosti za smrt. Emocionalna podrška je važan aspekt hospicijske skrbi i po tome se ona razlikuje od akutne njege. Hospicijski je pristup usmjeren na pomaganje održavanja dostojanstva i ljudskosti u procesu umiranja. On podržava sofisticiranu medicinsku i palijativnu njegu, koristeći multidisciplinarni timski pristup (liječnik, sestra i drugi zdravstveni radnici, socijalni radnici, duhovni savjetnici i, što je najvažnije, dobrovoljci) u traženju načina da se eliminira patnja koja prati proces umiranja.
Palijativna njega je tretman koji poboljšava kvalitetu života otklanjanjem simptoma te pomaganjem pacijentima i obiteljima kako da upotrijebe preostalo vrijeme na najbolji mogući način. Ciljevi palijativne njege se razlikuju od liječenja (istraživanje, dijagnoza, liječenje i produljenje života). Dok se ciljevi liječenja postižu kumulacijom, ciljevi palijativne njege – npr. oslobađanje od stresnih simptoma bolesti, podržavanje stručne njege, sigurnost okoline u kojoj će se izvoditi njega kao i sigurnost da pacijent i njegova obitelj neće biti odbačeni – mogu biti postignuti nezavisno jedan o drugome.
Marija Krucifiksa Kozulić
Marija Kozulić Krucifiksa (Krucifiksa - redovničko ime, u prijevodu Raspeta) ili Madre Fiumana, bila je ideal kršćanske žene koja je velikodušno darovala svoj život za druge. Riječki Hospicij s ponosom nosi njeno ime.
Hospicij
Ustanova palijativne zdravstvene skrbi, cjelovite skrbi za one čija bolest više ne reagira na postupke liječenja. Stacionarna palijativna skrb namijenjena je umirućima ,to jest onima kojima prema prosudbi liječničkog tima preostaje još najviše 3 mjeseca života.
Misija
Fizička, psihološka, duhovna i socijalna potpora bolesnicima u terminalnoj fazi bolesti. Suport njihovim obiteljima za vrijeme bolesti a potom i nakon smrti, u periodu žalovanja.